U majčine
oči
božji mladić
zasadio je
riječi
Dostojni
budimo i
zagrlit ćemo se
u idućem životu.
Majka se slila sa
ljestava.
Dvadeset i osam
zima
poslije
Simeon grli
kedrov kovčeg,
svoju novu majku.
Sveca staroga
peku oči jer
zaboravio je plakati,
osim za
idućim životom.
Grleći sada
dostojno
kovčeg svoje majke
svetac
proklinje
sve
živote.
