Mala radionica priča
Mordekaj je sjedio u bašti Palas hotela. Čekao je da se ohladi kafa koju je, netom prije, donio jedan pretjerano uštogljeni konobar. Bilo je vrijeme ručka i restoran Palas hotela bio je dupke pun. Sasvim je moguće da je konobar bio neljubazan zato što je Mordekaj zauzeo sto i naručio samo jednu veliku crnu kafu. … Opširnije
Sedamdeset i tri godine prošle su od pojave “Zarobljenog uma” Česlava Miloša. Knjiga je objavljena 1953, dvije godine nakon Miloševog prebjega na Zapad, i dočekana je, uglavnom, s oduševljenjem, kao rijetka analiza Istoka kojeg je Željezna zavjesa učinila dalekim i maglovitim. “Zarobljeni um” se ne bavi historijom političkog terora, niti mu je cilj biti svjedočanstvom … Opširnije
I Nakon dugo vremena, Mordekaj je odlučio posjetiti svog prijatelja, Tota. Misao o toj posjetio pojavila se naglo, kao imperativ. Totov dom bio je daleko, na osami, tik uz šumu kojom počinje masivna Siva planina, san svih istraživača i avanturista, poznata po svojoj misterioznoj osobini: nikad ne može biti otkrivena samo jednom, već je svaki … Opširnije
Ruke me više nisu boljele. Nisu bile gumene, ni osjetljive. Nisam bio mrtav umoran. Kašalj se smirio. Stari je pobjesnio. Ne zato što radim posao koji radim, svašta se u životu treba probati, tako je uvijek govorio, kao da je to izmislio. Naljutio se jer sam se navikao na taj posao, jer mi je jama … Opširnije
Čitajući Assmanovu knjigu “U potrazi za Bogom u Starom Egiptu” naišao sam na mit o stvaranju čovječanstva: Atum, prvi bog, stvaralac, onaj koji je stvorio sam sebe, našao se usamljenim u primordijalnim vodama haosa. Da bi ublažio samoću, ispljunuo je dvoje djece, Šu i Tefnut. No, voda haosa je tamna i uzburkana, te je razdvojila … Opširnije
Već dugo je sjedio ispod drveta u gradskom parku. Odatle je imao dobar pogled na šetalište kojim su prolazili ljudi zauzeti svakodnevnim poslovima, ili šetali omamljeni blagim proljetnim danom. Preko lijevog ramena mogao je pratiti stazu, djecu u igri, roditelje koji su ih dozivali, starije ljude koji su sjedili na klupama i upijali Sunce. S … Opširnije
U drugoj sceni drugog čina, stari glumac pred Hamletom govori monolog o Hekubinoj patnji za mrtvim Prijamom. Hamlet je uznemiren glumčevim suzama, čudi se bljedilu njegovog lica, napuklom glasu, smućenosti izraza (“a sve to ni zbog čega, ni zbog čega!”). Glumci odlaze, Hamlet ostaje sam sa svojim mislima: glumac plače zbog Hekubine patnje, a on, … Opširnije
Veče. Sjedimo u bašti hotela, prepričavamo dogodovštine sa probe, smijemo se. Emanuel stoji nedaleko, pod suncobranom, kao suptilni stražar. Pitam ga odakle je. Kaže da je rođen u selu na sjeveru Ruande. Došao je u Kigali da traži posao. Postao je konobar i završio školu za kafu. Tako je rekao, school for coffee. Ponosno kaže … Opširnije
Čovjek je sjedio na klupi, gledajući u jezero. Izgledao je pomalo tužno, tako izgubljen u mislima. Prišao je drugi čovjek koji je za ruku vodio dijete. „Oprostite“, rekao je onom koji je sjedio, „možete li se pomjeriti?“ Čovjek se pomjerio što je više mogao, iako je, objektivno gledajući, na klupi bilo sasvim dovoljno mjesta za … Opširnije
U ravnici stajala je željeznička stanica. Bila je stara, jako stara, škripala je na vjetru kao što kosturi obješenih zvižduću njišući i sudarajući se. Svaki ekser, šaraf, svaka baglama otpustili su svoja ležišta na drevnoj daščari. Natpisi se više nisu vidjeli ili su bili zamrljani. Putokazi su visili neprirodno, kao prelomljene ruke i noge. Ravnica … Opširnije