Mala radionica priča
Bajramovic Benjamin 
U drugoj sceni drugog čina, stari glumac pred Hamletom govori monolog o Hekubinoj patnji za mrtvim Prijamom. Hamlet je uznemiren glumčevim suzama, čudi se bljedilu njegovog lica, napuklom glasu, smućenosti izraza (“a sve to ni zbog čega, ni zbog čega!”). Glumci odlaze, Hamlet ostaje sam sa svojim mislima: glumac plače zbog Hekubine patnje, a on, … Opširnije
Veče. Sjedimo u bašti hotela, prepričavamo dogodovštine sa probe, smijemo se. Emanuel stoji nedaleko, pod suncobranom, kao suptilni stražar. Pitam ga odakle je. Kaže da je rođen u selu na sjeveru Ruande. Došao je u Kigali da traži posao. Postao je konobar i završio školu za kafu. Tako je rekao, school for coffee. Ponosno kaže … Opširnije
Čovjek je sjedio na klupi, gledajući u jezero. Izgledao je pomalo tužno, tako izgubljen u mislima. Prišao je drugi čovjek koji je za ruku vodio dijete. „Oprostite“, rekao je onom koji je sjedio, „možete li se pomjeriti?“ Čovjek se pomjerio što je više mogao, iako je, objektivno gledajući, na klupi bilo sasvim dovoljno mjesta za … Opširnije
U ravnici stajala je željeznička stanica. Bila je stara, jako stara, škripala je na vjetru kao što kosturi obješenih zvižduću njišući i sudarajući se. Svaki ekser, šaraf, svaka baglama otpustili su svoja ležišta na drevnoj daščari. Natpisi se više nisu vidjeli ili su bili zamrljani. Putokazi su visili neprirodno, kao prelomljene ruke i noge. Ravnica … Opširnije
„…izbacio je pet istih kopija. Pa onda još pet. I sve tako. Niko nije shvatao šta se dešava i samo su gurali i gurali papir, hranili štampač novim dokumentima, a on je izbacivao jednu te istu kopiju. Možeš zamisliti koliku je gužvu to napravilo. I oni su stajali tako, pojma nisu imali, dok nisam došao … Opširnije
Ulomak iz prvog poglavlja Oglasila se zviždaljka. Birale su se ekipe za odbojku. Silvan i Noa našli su se na suprotnim stranama. Ovaj put neće biti Noe da ga pokriva. Slegnuo je ramenima i prepustio se sudbini. Dat će sve od sebe da izgleda zainteresovano, cupkat će u mjestu, skakati i trčati prema lopti. Ona … Opširnije
Tri dana i tri noći padala je kiša. Gusta, teška i neprozirna. Padala je sporo, kao pozorišna zavjesa koja se spušta na kraju odigranog čina. Ljudi su čamili u kućama. Gladna stoka cvilila je i urlala u svojim oborima i štalama. Poneki fenjer usijao bi se na trijemu i potom se ugasio, kao uginuli svitac. … Opširnije
Mit Mannov roman Josif i njegova braća otvara se slikom mladog Josifa koji, zagledan u tamno dno bunara, razmišlja o prošlosti. Što dublje njegov pogled prodire, odraz postaje tamniji dok se, najzad, ne pretvori u sjenku. Otrgnuvši se od magije bunara, Josif otrči dalje u svoj svijetli dan – u nebo, šatore, koze i pustinju … Opširnije
Usred gaja stajalo je neobično drvo. Od pamtivijeka su se njegove grane prostirale duboko pod zemlju, lišće rađalo i umiralo u podzemnom mraku, a korijenje štrčalo u vazduhu. Tako je to drvo živjelo. Putnici i šetači, prolazivši gajem, izbjegavali su ga, kao simbol neprirodne smrti. Izdaleka se i činilo mrtvim. Najhrabriji su prilazili, svakih nekoliko … Opširnije
Kuća je mirna, potopljena u noć kao oronula lađa. Leži pitomo i spokojno, lijepa u svom raspadanju. Ubila je četvero ljudi. Nađeni su na pragu, intenzivno mrtvi. Prvi u komadima. Drugi, beskućnik, sijed i ispijen, kao da je umro od starosti. Treći, mladić, oderan, koža je ležala pored njega kao staro odijelo. Četvrta, djevojka, mrtva … Opširnije