Bajramovic Benjamin

1 Na zadnji dan svog života, Simeon posrnu od srca, oči razrogačivši shvati da na smrt nije spreman. Da se boji. Trideset i sedam godina bio je mrtav, da bi sada oživio. Bi ga strah. I sram, jer je svetac božji. Nema molitve pokore anđela ni boga koji pomoći mogaše Simeonu da umre uzvišenije od … Opširnije

Sjetno sjedi Simeon. Uludo mrvi vrijeme, vilicu stišće, šapće Ja sam tabernakl za komadić božjega daha, odijelo koje duša će odbaciti kao prljavo rublje i smrt će poroditi vječnost. Besmrtnom smrću štiti se Simeon. U kostima mu trne u mesu žari, nervima tinja, u venama bode Livija, mirisnoga bedra, i polja kilikijska, talog davnašnji. Simeon … Opširnije

Rulja vješa Jevrejina o granu procvalog badema Simeon grmi Ostavite čovjeka da živi. To nije čovjek već ubica našeg boga. Ako je vašeg ubio njegov je ostao živ. Objesite mu boga i onda ste kvit. Rulja šuti. Jevrejin očima nudi boga svog na stratište. Kažu da si svet i pobožan, a o bogovima ne znaš … Opširnije

U majčine oči božji mladić zasadio je riječi Dostojni budimo i zagrlit ćemo se u idućem životu. Majka se slila sa ljestava. Dvadeset i osam zima poslije Simeon grli kedrov kovčeg, svoju novu majku. Sveca staroga peku oči jer zaboravio je plakati, osim za idućim životom. Grleći sada dostojno kovčeg svoje majke svetac proklinje sve … Opširnije

1 Patrijarh sveti, Domnije, na stub se uspeo. Slava svečeva svijetom putuje kao Jevanđelje novo. Gojazan prelat boji se visine. Ali više se boji nepoznatog Jevanđelja. 2 Sit i znojan punjen bogom kao ćurka punjena sirom Svetu liturgiju muca, jezikom spotiče, krklja skoro, moli za Simeona, siromaha, svoju vjeru vjeruje crven u licu otac sveti … Opširnije