Simeon upoznaje prirodu onostranog

Cesta. U prašini izdiše čovjek. Niz njega curi gusto žutilo s oteklih butina kao iz nabreklog saća. Zaziva glasom što mora se čuti Adonaja Nevidljivog. Simeon ćuli uši dušom ćuti odaziva li se glas u vjetru lepetu krila prašini Ništa. Odozgo, u ime Adonaja Gluhog, Simeon baca komad hljeba i urla da čovjeka sakrije od … Opširnije

Car Teodosije šalje biskupe Simeonu

Teodosije drugi takav po redu, dočuo je Bolest sveca. Tri se biskupa pod stubom stvorila kao tri Sabina prijestolja. Dozivaju sveca stupskog da siđe da ga liječe travama i dodirom križa zlatnog. Simeon se znoji bolovi mu grče kapke hvata se za život ljubavlju onom kojom se hvatao za smrt. Recite caru, svileni sveci, da … Opširnije

Simeon shvata prirodu božansku i prirodu đavolju

Udario je potres. Simeon, svetac u obliku križa, kroz plačne oči krpio je rascijepljen Mjesec. Izdaleka, grmljavina; smrskana rebra krovova ispremetana legla grobova krici jadikovke. Počapali se prepadnuti ljudi. Je li došao odozgo ili odozdo. Je li grješan kao čovjek ili čovjeku slamka spasa. Đavolji ili božji. Simeon šuti. Smijulji se. Čvrsti stub mu napukao. … Opširnije

Mirisne mošti sv. Simeona

Na jutro Simeon poprima oblik križa Kad alepska žega stegne  i hruma ljuske mesnatih buba Simeon prazni crijeva s neba prema zemlji. Predvečerjem u molitvi guli koljena. Onda spava. Zorom dolaze ljudi. Oko stilobata beru mirtu i akantus. Tiho šume lišćem da sveca ne probude. Tiho otkidaju mirisnu mirtu i akantus, blagoslovljene njegovim izmetom.

Čitalački lanac (I)

Tragovi u knjigama, na građevinama. Ako će nešto svjedočiti o konpoleksnosti našeg postojanja, kad jednog dana nestanemo, to će biti građevine i knjige. Građevine, o monumentalnoj ambiciji čovjekovog Tjelesnog, nezajažljivoj potrebi da se osvoji materijalno, da se stavi pod kontrolu, da se dotakne nebo u onom biblijskom smislu. Sve izgrađeno u sebi nosi jednu ciglu … Opširnije