Itake

Kisnu nišani i križevi, nijemo tonu u zemlju,
pozelenjeli i nakrivljeni. Džaba kisnu. Neće nikad prolistati.

“Kad se sretneš s nekim, opet pozdraviš i kažeš… šta kažeš?”
“Jebeš me Kuki…”
“Šta kažeš?”
“Merhaba.”
“Jest, merhaba, i onda pitaš kako si. Merhaba, naslsn.”
“Kako?”
“Naslsn.”
“Kako se to piše?”
“Šta ja znam kako se piše.

Još jednom se vrte kanali na televizoru prije gašenja. Grije se po
čaša mlijeka. Piša se još jednom prije spavanja. Peru se zubi onom
četkicom na baterije, čija se glava vrti, da dobro očetka ostatke
hrane i loše bakterije. Večer se pretapa u noć. Još malo i ići će se
na spavanje. Sutra je radni dan.

Ja sam šutjela i grebala progoreni dio stolnjaka, davno sam tu
spustila vrelu šerpu, a zaboravila podmetač. Crn, ugljen polumjesec.
Uštap iz pakla.

Itake su roman pisan izvrsnim poetskim stilom koji pokazuje da je Benjamin
Bajramović jedan od najtalentiranijih pisaca svoje generacije na štokavskom govornom
području

Autorski prvijenac Benjamina Bajramovića Itake je primjer vrhunski izvedenog
romana jedne generacije.