Bordel Eden je drama zamišljena kao zatvoren svijet, koji postaje pozornica na kojoj se prelama čitavo društvo: figure prostitutki i gostiju, propalog slikara, oca u potrazi za sinom, prelaze granice određene sudbinom i otkrivaju širi politički i društveni horizont. Unutrašnji razgovori, sitne prepirke, ožiljci na tijelu, miris kupusa ili suhi kašalj jednako su snažni kao i monolozi koji prizivaju povijest, vjeru i smrt. Tako se mala ljudska bijeda pokazuje kao neraskidivo vezana uz velika pitanja epohe.
U središtu komada nalazi se bordel kao simbol, i utočište raja i pakao u isto vrijeme. To je prostor razmjene u najširem smislu riječi: trgovina tijelom, trgovina emocijama, trgovina iluzijama i vjerom. Svaka razmjena nosi u sebi trag nasilja, ali i trag nježnosti. Likovi, i kada su ogoljeni do krajnjih granica bijede, ostaju ljudski u svojoj potrebi da pronađu smisao i tračak svjetla. Drama se ne bavi pitanjem spasenja, već pitanjem opstanka: kako se u svijetu u kojem sve može biti predmet trgovine još uvijek održava mogućnost ljubavi ili istine.
Bordel Eden nije obična društvena kritika, niti realistična freska jednog vremena. To je dramatska konstrukcija u kojoj se glasovi neprestano sudaraju, nadglasavaju i prepliću. Polifonija dijaloga i monologa stvara osjećaj stalnog pritiska, dok granice između privatnog i javnog, intimnog i političkog, postaju porozne. U tom višeglasju bordel prestaje biti samo mjesto radnje i pretvara se u metaforu za cijelo društvo: svijet u kojem svi igraju uloge, svi se prodaju i svi kupuju, istovremeno tragajući za nečim što bi bilo autentično i stvarno.
Bordel Eden uspijeva da u istom prizoru spoji komično i tragično, groteskno i nježno, banalno i metafizičko. Dok se likovi kreću kroz scene koje često izgledaju kao improvizirane životne krhotine, iz njihovih glasova izbija snažna potreba za smislom. Drama time postaje prostor suočavanja: s društvenim nejednakostima, s raspadom ideala, ali i s najintimnijim ljudskim strahovima.
U konačnici, Bordel Eden ostavlja dojam nečega što je i predstava i alegorija, i dokument i mit. To je komad koji se ne završava u trenutku spuštanja zastora, nego nastavlja da odzvanja u gledatelju ili čitatelju: kao pitanje o tome šta ostaje od ljudskosti u svijetu koji je pretvoren u bordel, i gdje se još uvijek može tražiti raj u središtu blata.
Bordel Eden je surovi odgovor na pitanja našeg vremena. On je ogledalo gurnuto u lica naših savremenika. I koliko su oni okrutni, primivni, pokvareni,korumpirani, nježni, puni ljubavi, empatični, zaslužni, toliko je i drama Bordel Eden.
