1
Patrijarh sveti,
Domnije,
na stub se uspeo.
Slava svečeva
svijetom putuje kao
Jevanđelje novo.
Gojazan prelat
boji se visine.
Ali više se boji
nepoznatog
Jevanđelja.
2
Sit i znojan
punjen bogom
kao
ćurka punjena
sirom
Svetu liturgiju muca,
jezikom spotiče,
krklja skoro,
moli
za Simeona, siromaha,
svoju vjeru vjeruje
crven u licu
otac sveti
u vazduh podriguje
sveta imena
3
Amen.
Očiju masnih
jezika suznog
Simeona ljubi
u čelo.
U vjeru prima.
Simeona, svoga
nasmiješenog proroka.
Ka zemlji ide nesigurno
nebeski namjesnik
da okliznuo se ne bi
na trošnu prečku
ljestava
Simeonovih.
4
Trideset slugu
klanjaju se
Domniju, patrijarhu,
na ramena mu nabacuju
plašt zlatni, na glavu časnu,
tešku tijaru.
Domnije otpuhuje
svoje olakšanje jer opet može
govoriti jezikom
vlastite usirene
Vaseljene.
