Đavo.
Ružan, rogat,
raspojasan,
vražji.
Kužan zadah
širi.
Stvaran je ipak.
Simeon drhti.
Uvijek stvarniji
od boga.
Pokazat ću ti ga.
Đavo kaže.
Jer jedini ja
znam da on
postoji.
Simeon škilji.
Odozgo, svjetlo
nježno miluje.
Iz sjene se
vrag smije.
Tu je.
Samo šuti.
I prenu se Simeon
iz sna podnevnog,
a đavola ni
boga
više nije bilo.
