Odlomak iz drame Zmijski ugriz (III)
…jer bog muškima vjeruje pa im nekad pusti da profulaju, da pogriješe, da se zanesu, a nama nikad ne pušta i tako i treba…
…jer bog muškima vjeruje pa im nekad pusti da profulaju, da pogriješe, da se zanesu, a nama nikad ne pušta i tako i treba…
Ti misliš da me poznaješ.
Poznajem takve kao ti.
Kako te nije stid cmizdriš tu kao kakvo muško.
Da sam bogdo muško.
…ali nedostajalo ga je tačno pola,
onoliko koliko je Lejla odnijela sa sobom.
Možda takvi kao ti ne razumiju šta je sreća. Tako je i bolje. Možda se tako lakše podnosi sve.
Tvoja kultura je prevarantska, moraš biti svjestan toga.
Put iz Damaska je parabola o Drugom: o tome kako šutnja može izazvati govor, kako strah rađa mržnju, i kako ljubav ostaje posljednja mogućnost.
Nema opojnije stvari od mržnje prema sebi. Time se hraniš. Čudno je. Kao kanibal koji pokušava preživjeti jedući vlastito meso.
Žao mi je što nisi pronašao sina.
Meni nije.
Zašto?
Pronašao sam tebe.