poezija

1 Na zadnji dan svog života, Simeon posrnu od srca, oči razrogačivši shvati da na smrt nije spreman. Da se boji. Trideset i sedam godina bio je mrtav, da bi sada oživio. Bi ga strah. I sram, jer je svetac božji. Nema molitve pokore anđela ni boga koji pomoći mogaše Simeonu da umre uzvišenije od … Opširnije

Sjetno sjedi Simeon. Uludo mrvi vrijeme, vilicu stišće, šapće Ja sam tabernakl za komadić božjega daha, odijelo koje duša će odbaciti kao prljavo rublje i smrt će poroditi vječnost. Besmrtnom smrću štiti se Simeon. U kostima mu trne u mesu žari, nervima tinja, u venama bode Livija, mirisnoga bedra, i polja kilikijska, talog davnašnji. Simeon … Opširnije

Rulja vješa Jevrejina o granu procvalog badema Simeon grmi Ostavite čovjeka da živi. To nije čovjek već ubica našeg boga. Ako je vašeg ubio njegov je ostao živ. Objesite mu boga i onda ste kvit. Rulja šuti. Jevrejin očima nudi boga svog na stratište. Kažu da si svet i pobožan, a o bogovima ne znaš … Opširnije

U majčine oči božji mladić zasadio je riječi Dostojni budimo i zagrlit ćemo se u idućem životu. Majka se slila sa ljestava. Dvadeset i osam zima poslije Simeon grli kedrov kovčeg, svoju novu majku. Sveca staroga peku oči jer zaboravio je plakati, osim za idućim životom. Grleći sada dostojno kovčeg svoje majke svetac proklinje sve … Opširnije

1 Patrijarh sveti, Domnije, na stub se uspeo. Slava svečeva svijetom putuje kao Jevanđelje novo. Gojazan prelat boji se visine. Ali više se boji nepoznatog Jevanđelja. 2 Sit i znojan punjen bogom kao ćurka punjena sirom Svetu liturgiju muca, jezikom spotiče, krklja skoro, moli za Simeona, siromaha, svoju vjeru vjeruje crven u licu otac sveti … Opširnije

Đavo. Ružan, rogat, raspojasan, vražji. Kužan zadah širi. Stvaran je ipak. Simeon drhti. Uvijek stvarniji od boga. Pokazat ću ti ga. Đavo kaže. Jer jedini ja znam da on postoji. Simeon škilji. Odozgo, svjetlo nježno miluje. Iz sjene se vrag smije. Tu je. Samo šuti. I prenu se Simeon iz sna podnevnog, a đavola ni … Opširnije

Cesta. U prašini izdiše čovjek. Niz njega curi gusto žutilo s oteklih butina kao iz nabreklog saća. Zaziva glasom što mora se čuti Adonaja Nevidljivog. Simeon ćuli uši dušom ćuti odaziva li se glas u vjetru lepetu krila prašini Ništa. Odozgo, u ime Adonaja Gluhog, Simeon baca komad hljeba i urla da čovjeka sakrije od … Opširnije

Teodosije drugi takav po redu, dočuo je Bolest sveca. Tri se biskupa pod stubom stvorila kao tri Sabina prijestolja. Dozivaju sveca stupskog da siđe da ga liječe travama i dodirom križa zlatnog. Simeon se znoji bolovi mu grče kapke hvata se za život ljubavlju onom kojom se hvatao za smrt. Recite caru, svileni sveci, da … Opširnije

Udario je potres. Simeon, svetac u obliku križa, kroz plačne oči krpio je rascijepljen Mjesec. Izdaleka, grmljavina; smrskana rebra krovova ispremetana legla grobova krici jadikovke. Počapali se prepadnuti ljudi. Je li došao odozgo ili odozdo. Je li grješan kao čovjek ili čovjeku slamka spasa. Đavolji ili božji. Simeon šuti. Smijulji se. Čvrsti stub mu napukao. … Opširnije

Na jutro Simeon poprima oblik križa Kad alepska žega stegne  i hruma ljuske mesnatih buba Simeon prazni crijeva s neba prema zemlji. Predvečerjem u molitvi guli koljena. Onda spava. Zorom dolaze ljudi. Oko stilobata beru mirtu i akantus. Tiho šume lišćem da sveca ne probude. Tiho otkidaju mirisnu mirtu i akantus, blagoslovljene njegovim izmetom.