Mala radionica priča
Veče. Sjedimo u bašti hotela, prepričavamo dogodovštine sa probe, smijemo se. Emanuel stoji nedaleko, pod suncobranom, kao suptilni stražar. Pitam ga odakle je. Kaže da je rođen u selu na sjeveru Ruande. Došao je u Kigali da traži posao. Postao je konobar i završio školu za kafu. Tako je rekao, school for coffee. Ponosno kaže … Opširnije
Mit Mannov roman Josif i njegova braća otvara se slikom mladog Josifa koji, zagledan u tamno dno bunara, razmišlja o prošlosti. Što dublje njegov pogled prodire, odraz postaje tamniji dok se, najzad, ne pretvori u sjenku. Otrgnuvši se od magije bunara, Josif otrči dalje u svoj svijetli dan – u nebo, šatore, koze i pustinju … Opširnije
Kisnu nišani i križevi, nijemo tonu u zemlju,
pozelenjeli i nakrivljeni. Džaba kisnu. Neće nikad prolistati.
“Kad se sretneš s nekim, opet pozdraviš i kažeš… šta kažeš?”
“Jebeš me Kuki…”
“Šta kažeš?”
“Merhaba.”
“Jest, merhaba, i onda pitaš kako si. Merhaba, naslsn.”
“Kako?”
“Naslsn.”
“Kako se to piše?”
“Šta ja znam kako se piše.
Još jednom se vrte kanali na televizoru prije gašenja. Grije se po
čaša mlijeka. Piša se još jednom prije spavanja. Peru se zubi onom
četkicom na baterije, čija se glava vrti, da dobro očetka ostatke
hrane i loše bakterije. Večer se pretapa u noć. Još malo i ići će se
na spavanje. Sutra je radni dan.
Ja sam šutjela i grebala progoreni dio stolnjaka, davno sam tu
spustila vrelu šerpu, a zaboravila podmetač. Crn, ugljen polumjesec.
Uštap iz pakla.
Itake su roman pisan izvrsnim poetskim stilom koji pokazuje da je Benjamin
Bajramović jedan od najtalentiranijih pisaca svoje generacije na štokavskom govornom
području
Autorski prvijenac Benjamina Bajramovića Itake je primjer vrhunski izvedenog
romana jedne generacije.